BARAK FAQ
Što je to Barak?
Barak je rijetka pasmina oštrodlakih goniča istočnog tipa iz Bosne. Barak je nešto
veći od Bigla i manji od Dalmatinca, s kojim je vjerojatno u srodstvu. Dlaka
Baraka je nešto duža od dlake oštrodlakog jazavčara, ali ne tako duga kao kod od
najpoznatijeg oštrodlakog goniča, otterhounda. Boja baraka je posebna, to je
kombinacija metalno-sive sa blijedim oznakama paleža. Katkad, udaljeni u travi,
barak se može učiniti zelen. I druge boje se katkada pojavljuju - bijele oznake,
skroz blijedožuti, ali to nije poželjno. Karakteristika pasmine koja ju posebno
ističe je da su izuzetno otporni, sposobni izdržati sve vremenske uvjete i u
stanju trčati satima i danima, ako je potrebno.
Kakva je njega potrebna?
Ovo je jedna od najprirodnijih od svih prirodnih pasmina. Suci bi se vjerojatno
smrkli kad bi netko samo počešljao psa kraj ocjenjivačkog kruga. (Ipak, ućebljena
dlaka se kažnjava). Dlaka nije toliko duga da treba išta više od najosnovnije
njege, tradicionalno se pse na neki način "češljalo" tako da ih se puštalo među
čičke koji bi se potom digitalno (prstima) čupali. S ovom pasminom puno više
vremena treba provesti u šetnjama nego sa četkom u ruci. Nijedan od vlasnika
zasigurno nema suvremenu opremu za timarenje pasa (stol itd.)
Kakvi su to "Istočni goniči"?
Uobičajene slike koje se vide na stranicam knjiga u poglavlju "goniči" su tužne
face sa ogromnim otromboljenim ušima, crvenim suznim očima, katkad kratkim nogama
a često uz to ide opis tvrdoglavih pasa koji nevoljko uče. To su osobine svjetski
najpoznatijih goniča koji dolaze iz Britanije, Francuske i Švicarske, dok se oni
iz Njemačke, Austrije i dalje istočno dosta razlikuju od te slike. (Tu su još i
talijanski psi, negdje u sredini.) Istočni psi brže uče, imaju priljubljene očne
kapke, samo dvije pasmine su kratkonoge, a uške su im odulje, ali ne u toj mjeri
ovješene da bi bile izvor infekcija i sličnih problema. Od ovih pasmina je
najpoznatiji i najrašireniji pas dalmatinac, iako se on danas samo u iznimno
rijetkim prilikama upotrebljava za lov. Slike baraka sa početka 19og stoljeća
pokazuju pse sa ušima vrlo nalik dalmatincu, no danas su one selekcijom nešto
produljene.
Što je sa registracijom?
Barak se može upisati u matične knjige gdje god djeluje FCI, kao pasmina pod
brojem 155b (jan15 1973) - "Chien courant de Bosnie a poil dur". Oba roditelja
moraju imati rodovnice, biti ocijenjeni i položiti ispit prirođenih osobina (IPO),
a leglo mora pregledati vođa uzgoja. Druge FCI članice mogu imati blaža, ali i
stroža pravila.
Kakvo je stanje danas?
Dans postoji oko 150 - 200 ovih pasa, najveći broj u Bosni i Hercegovini te u
Hrvatskoj. Taj broj može značiti i "jest" i "nije" dovoljno za održanje pasmine, u
zavisnosti od toga koliko ozbiljno će se uzgajivači prihvatiti posla. Vrlo korisno
bi bilo ustanoviti pasminu izvan Hrvatske, Bosne i Hercegovine ili Slovenije, po
mogućnost u zemlji članici FCIa. Dva detalja trenutno vuku unatrag: 1. - mnogi psi
se izvoze u Italiju, gdje se niti izlažu niti daju potomstvo i 2. Pravila za
dobivanje statusa rasplodne kuje ili psa su strogi i selektivni, a cijene štenadi
jedva da pokrivaju cijene izlaganja i takmičenja. Mnogi vlasnici stoga ne želeći
trošiti svoj imetak ili uzgoje leglo "bez papira" ili ne pare svoje kuje uopće.
Bespotrebno je reći, labavljenje pravila (kad bi se izbacio IPO) bi mogao dovesti
do "omekšavanja" pasmine. Od najveće je važnosti da ovi psi zadrže svoje radne
vrijednosti i ne postanu obične izložbene lutke.
Kako ide sa učenjem?
Pa eto, lovačke metode naših krajeva gdje lovišta nisu toliko prostrana kao u
zapadnoj Evropi i Novom svijetu, traže prilično poslušnog goniča. Oni moraju
slušati zapovjesti čak i kad su dosta udaljeni od vodiča, a moraju i naučiti koja
se divljač ne smije goniti (francuzi to zovu créancer). Tako radni ispit koji je
uvjet za titulu šampiona sadrži uzdržavanje od gonjenja jelenske divljači.
Da li su baraci dobri kućni ljubimci?
Da. Premda su oni prvenstveno radna pasmina, mogu biti primjerni kućni ljubimci.
Privrženi su porodici, lako se sprijatelje s drugim domaćim životinjama, kao s
mačkama, konjima, pa i agresivnim psima. Međutim, kao i sa svakom živahnom
pasminom, treba ispuniti neke uvjete, primjerice psu treba omogućiti dovoljno
kretanja (i to više od dovoljno! Što zadovolji druge pse, recimo petnaestminutne
šetnje svakog dana, nikako nije dosta ovakvom goniču, potrebno je više nešto kao
jedan-dan-tjedno) a uz to treba i savladati osnovnu poslušnost, da se u protivnom
ne bi zaletavao za pticama i mačkama (vrlo opasno, ne samo za mačke, već i zbog
prometnih nesreća)
Jesu li baraci dobri psi čuvari?
Ne. No pojedini primjerci mogu biti dobri psi stražari. što je međutim nešto posve
drugo (takvi alarmantno laju, ali ne grizu). Posao goniča je da rade sa, ne protiv
ljudi i drugih njima stranih pasa. Moraju biti sposobni prilagoditi se uvjetima u
čoporu, a to znači da se lako sprijatelje, sa stranim ljudima kao i sa nepoznatim
psima, pa i sa drugim životinjama (npr. mačkama)
Kako odabrati štene?
Treba odabirati prema uobičajenim kriterijima zdrave građe, jer kod ove pasmine
nema nikakvih ekstremnih osobina. Međutim nešto pažnje treba posvetiti kvaliteti
dlake: dok mucasto štene premekane ili valovite dlake ne mora ali može i zadržati
istu takvu kao odrasli pas, štene sa pravom tvrdom dlakom će zasigurno imati istu
takvu i kad odraste. Ako kod uzgajivača ima dovoljno prostora (a za ovu pasminu je
to gotovo uvjet) odaberite najživlje i najbučnije štene koje najdalje otrči (ne
mora nužno biti i najposlušnije).
Kako nabaviti baraka?
Pošaljiti mi E-mail, telefonirajte (ili pošaljite fax) Hrvatskom Kinoloskom Savezu 01/41426448 a oni će vam moći dati podatke o najnovijim prijavljenim leglima. Treba svakako provjeriti da li je uzgajivač prijavio leglo. Ako jest, štenci bivaju tetovirani. Cijena štenete je oko 300 DM; katkad je moguće nabaviti starije pse pa i sa izložbenim i radnim rezultatima, kojima cijena bude 3000-5000 KN.
EStranica s linkovima
FGlavna stranica
Emoja domicilna stranica
?Pišite mi